Kako emocije oblikuju naše zdravlje: veza između tijela i podsvijesti

Postoje trenuci kada tijelo progovori umjesto nas. Kada riječ zapne u grlu, a emocija se smjesti u prsima i ne prolazi. Kada bol koja se godinama javljala tiho, odjednom postane neumorna. Tada shvaćamo da tijelo ima svoj jezik – onaj kojim govori ono što mi godinama nismo izrekli.

Naše tijelo i podsvijest povezani su mnogo dublje nego što mislimo. Sve što proživimo, svaka emocija koju potisnemo, svaka istina koju zadržimo u sebi – sve to ostaje zapisano. Ne u mislima, već u stanicama, u ritmu disanja, u mišićima koji se nesvjesno zatežu svaki put kad osjete poznatu opasnost. Tijelo pamti ono što um ne želi priznati.

Kad predugo zadržavamo emocije, energija u tijelu počinje stagnirati. Nevidljivo, ali postojano, stvaramo napetost i blokade koje s vremenom prelaze u fizičke simptome. To nisu bolesti koje dolaze „niotkuda“ – to su poruke koje su dugo pokušavale pronaći svoj glas. Emocije i zdravlje su povezani.

Ljutnja se često odrazi kroz jetru i probavni sustav, strah oslabi bubrege i donji dio leđa, dok tuga pritišće pluća i srce. Svaki organ ima svoj ton, svoj jezik i svoju emociju. Kad ih ne osluškujemo, tijelo ih počinje izgovarati za nas. I tako nas tiho vraća sebi.

Emocije su energija u pokretu. Kada ih dopustimo, kreću se i oslobađaju. Kada ih potisnemo, stanu. Taj zastoj ne nastaje samo u energetskom polju – on se taloži u živčanom sustavu, u hormonalnoj ravnoteži, u načinu na koji dišemo i hodamo kroz dan. S vremenom, ako ga ne čujemo, taj zastoj preraste u bolest.

Zato u iscjeljenju nikada ne polazimo samo od tijela. Tijelo nije izdvojeni mehanizam koji treba popraviti. Ono je instrument koji prenosi poruku duše. Kad kroz savjetovanje i energetski rad pristupimo tim porukama, ne mijenjamo samo tijelo – mijenjamo odnos prema sebi. Iscjeljenje tada nije vanjski čin, nego povratak unutarnjem skladu.

Često se ljudi iznenade kada shvate da obrazac koji ih muči nije nov. Da se isti osjećaj javljaju u različitim situacijama: u odnosima, na poslu, u vlastitim mislima. Kada razumijemo da tijelo samo ponavlja ono što je podsvijest jednom naučila kao „sigurno“, tada počinje pravi rad – ne protiv tijela, nego s njim. Ne protiv emocije, nego kroz nju.

Podsvijest čuva svaki trenutak u kojem nismo mogli izraziti ono što smo osjećali. I sve dok se tom trenutku ne vratimo s prisutnošću i razumijevanjem, on se ponavlja – kroz tijelo, kroz odnose, kroz život. U tom smislu, svaka bol ima smisao. Ona je poziv da vidimo što je ispod nje.

Iscjeljenje počinje kad prestanemo pokušavati „popraviti“ tijelo i počnemo ga slušati. Kada osjetimo gdje stanuje napetost, koja emocija stoji iza nje i što smo toliko dugo zadržavali. Taj trenutak svjesnosti već je početak oslobađanja.

U radu s ljudima često vidim koliko se energije oslobodi kada čovjek prvi put dopusti sebi da osjeti ono što je godinama potiskivao. Kada um prestane tražiti uzroke, a tijelo napokon izdahne. Bioenergetski tretmani u tom procesu ne „daju“ energiju – oni pomažu tijelu da se prisjeti vlastitog toka. Da se sjeti kako izgleda slobodan dah, miran živčani sustav i prisutnost bez napora.

Kada pristupimo sebi na taj način, shvatimo da tijelo i duša nikada nisu bili odvojeni. Oni stalno komuniciraju. Tijelo govori istinu o onome što duša proživljava. I kad počnemo slušati, shvaćamo da je iscjeljenje oduvijek bilo tu – u nama.

Ako već neko vrijeme osjećate da vas tijelo zove, da kroz bol, napetost ili nemir pokušava privući vašu pažnju, to nije slučajno. To je poziv da zastanete, da poslušate i da mu dopustite da progovori.

Kroz savjetovanja, radionice i bioenergetske terapije otvaram prostor u kojem se to može dogoditi – sigurno, svjesno i s poštovanjem prema ritmu tijela. Jer zdravlje nije odsustvo simptoma, nego povratak povezanosti sa sobom.

Dogovorite svoj termin