Oprost: trenutak kada prestajete nositi prošlost

Postoje situacije u životu koje ostanu s nama mnogo dulje nego što mislimo da bi trebale. Ponekad su to riječi koje su nas povrijedile. Ponekad postupci drugih ljudi. Ponekad vlastite odluke koje danas gledamo s osjećajem krivnje. Ljudi često misle da vrijeme rješava takve stvari. Da će s vremenom jednostavno nestati. Međutim, ono što nije razriješeno ne nestaje. Ono se samo povuče dublje u podsvijest i od tamo nastavlja utjecati na naš život. Zato je oprost jedna od najvažnijih tema osobnog razvoja.

Na najdubljoj razini oprost je prihvaćanje nesavršenstva i tuđeg i vlastitog. 

Kada u sebi nosimo osjećaj nepravde, u nama se stvara unutarnja napetost. Um stalno traži odgovore, objašnjenja, krivce. Ponekad čak i želju za ispravljanjem nepravde. Ali dok god smo vezani za tu energiju, naša životna snaga ne ide prema budućnosti. Ona ostaje vezana za prošlost.

Mnogi ljudi vjeruju da će oprostiti tek kada druga osoba shvati što je učinila. Kada se ispriča. Kada se nešto promijeni...Ali oprost nije vezan za druge ljude. Oprost je proces koji radimo zbog sebe. Dok god u sebi nosite zamjeranje, vi nosite težinu te situacije. Druga osoba možda je već nastavila svoj život, ali u vama ta priča i dalje živi. Ponekad u mislima, ponekad u reakcijama, ponekad u načinu na koji pristupate novim odnosima. Oprost je trenutak kada odlučite prestati hraniti tu priču. To ne znači da opravdavate ono što se dogodilo. Ne znači da brišete granice ili zaboravljate iskustvo. Oprost znači da razumijete da vas držanje za staru povredu ne vodi prema slobodi.

U procesu rada s ljudima često se pokaže da prvi korak oprosta nema veze s drugim ljudima, nego s nama samima. Mnogi nose krivnju zbog vlastitih postupaka. Zbog odluka koje su donijeli. Zbog situacija u kojima su reagirali drugačije nego što bi danas željeli. U tim trenucima čovjek od sebe traži savršenstvo...Ali, život nije prostor savršenstva. Život je prostor iskustva.

Svaka situacija u kojoj pogriješimo ima potencijal postati lekcija. Problem nastaje kada tu lekciju pretvorimo u trajnu osudu sebe. Tada se vrtimo u krugu prošlosti i stalno se vraćamo na isto pitanje: “Zašto sam to napravio?” Oprost sebi počinje u trenutku kada prihvatimo vlastitu nesavršenost. Kada prestanemo od sebe tražiti da smo trebali znati više nego što smo tada znali. I upravo tada počinje prava promjena.

Kada oprostite, mijenja se energija iz koje živite. Povreda prestaje biti centar vašeg unutarnjeg svijeta. Pojavljuje se prostor za nešto novo. U tom prostoru pojavljuju se mir, jasnoća i unutarnja sloboda.

Oprost je čin unutarnje snage...To je trenutak kada prestajete živjeti iz prošlosti i počinjete živjeti iz onoga što tek dolazi.