DAMIR MANOLA
Da bismo promijenili ono što živimo, najprije moramo razumjeti ono što nosimo u sebi.
Više od dvadeset godina kroz rad s ljudima istražujem povezanost naših uvjerenja, emocija, karaktera i životnih iskustava.
Tijekom tog vremena sve me više zaokupljalo jedno pitanje: zašto se određeni problemi u našem životu ponavljaju, čak i kada ih iskreno želimo promijeniti? Odgovore nisam tražio samo u onome što nam se događa, već i u načinu na koji doživljavamo sebe, druge ljude i svijet oko nas.
Danas svoj rad posvećujem razumijevanju unutarnjih uzroka ljudskih problema i osvještavanju obrazaca koji nas često, bez našeg znanja, zadržavaju u istim životnim situacijama. Vjerujem da stvarna promjena ne započinje pokušajem da pod svaku cijenu promijenimo vanjske okolnosti, već spremnošću da iskreno razumijemo vlastiti odnos prema njima.
Moj put do razumijevanja čovjeka
Moj profesionalni put nije započeo jasnom odlukom da se bavim osobnim razvojem.
Od najranije dobi bio sam posvećen sportu i dugo sam vjerovao da će upravo on odrediti moju budućnost. Međutim, još kao mlad čovjek osjećao sam snažan interes za pitanja koja su nadilazila svakodnevne životne okolnosti.
Zanimalo me zašto ljudi različito reagiraju na iste situacije, zbog čega se neki problemi uporno ponavljaju i koliko naše unutarnje stanje utječe na ono što doživljavamo u životu.
U ranim dvadesetima prolazio sam kroz razdoblje osobnog preispitivanja i traženja vlastitog smjera. Upravo tada počeo sam intenzivnije istraživati bioenergiju, čovjekovo energetsko stanje i povezanost unutarnjeg života s fizičkim i emocionalnim iskustvima.
Ono što je započelo kao osobno istraživanje postupno je preraslo u profesionalni rad s ljudima.
U početku sam se bavio prvenstveno bioenergetskim radom. Susretao sam ljude s različitim zdravstvenim poteškoćama, emocionalnim problemima i životnim izazovima. Svaki novi susret donosio mi je dodatno iskustvo, ali i nova pitanja.
S vremenom sam počeo primjećivati nešto što je bitno promijenilo smjer mojeg rada.
Ljudi su mi se obraćali zbog različitih problema, ali iza njihovih iskustava često sam prepoznavao slične unutarnje obrasce. Strah od gubitka, potrebu za kontrolom, osjećaj manje vrijednosti, nezadovoljstvo, pretjeranu vezanost za odnose, uspjeh ili očekivanja drugih.
Postajalo mi je sve važnije razumjeti ne samo problem zbog kojeg mi se osoba obratila, nego i ono što se nalazi u njegovoj pozadini.
Tako se moje istraživanje postupno pomicalo s pitanja što se čovjeku događa prema pitanju zašto mu se događaju upravo određene situacije.
To je bio početak dubljeg usmjeravanja prema podsvjesnim uvjerenjima, karakteru, emocijama i unutarnjim obrascima koji oblikuju naše životno iskustvo.
Tijekom više od dva desetljeća rada imao sam priliku upoznati tisuće ljudi, njihove životne priče, strahove, unutarnje sukobe i pokušaje da promijene okolnosti u kojima se nalaze.
Iako je svaka osoba drukčija, kroz godine sam sve jasnije prepoznavao koliko snažno na naše iskustvo utječe ono što duboko u sebi smatramo istinitim.
Čovjek može vjerovati da nije dovoljno dobar, da mora zadovoljiti tuđa očekivanja kako bi bio prihvaćen ili da će izgubiti sigurnost ako prestane kontrolirati sve oko sebe. Takva uvjerenja često ne prepoznajemo kao uvjerenja. Doživljavamo ih kao činjenice, kao nešto što se podrazumijeva ili kao jedini mogući način života.
A upravo iz njih mogu proizlaziti naše odluke, emocionalne reakcije, odnosi i način na koji se nosimo s izazovima.
Primjerice, osoba koja duboko vjeruje da nije dovoljno vrijedna može neprestano tražiti potvrdu drugih. Netko tko se boji gubitka može pokušavati kontrolirati partnera ili okolnosti. Osoba koja vlastitu sigurnost veže uz posao može godinama ostajati u situaciji koja je ne ispunjava. Na površini se ti problemi čine različitima. Međutim, u njihovoj pozadini mogu se nalaziti slični strahovi, uvjerenja i unutarnje vezanosti. Zbog toga smatram da nije dovoljno baviti se samo posljedicama problema. Važno je razumjeti što nas iznutra navodi da određenu situaciju doživljavamo kao prijetnju, nepravdu, gubitak ili potvrdu vlastite vrijednosti.
Kada počnemo prepoznavati takve obrasce, otvara se mogućnost da prestanemo automatski reagirati na isti način. Ne možemo uvijek birati okolnosti u kojima ćemo se naći, ali možemo razvijati drukčiji odnos prema njima.
Upravo u tome vidim jedan od najvažnijih temelja osobne promjene.
Često želimo promijeniti ono što nam u životu stvara nezadovoljstvo.
Želimo drukčiji odnos, bolji posao, više sigurnosti, manje straha ili jednostavno osjećaj da napokon možemo živjeti mirnije.
Prirodno je da tada pokušavamo promijeniti vanjske okolnosti.
Međutim, ako pritom ne razumijemo vlastita uvjerenja i reakcije, postoji mogućnost da ćemo i u novim okolnostima ponavljati stare obrasce.
-
Možemo promijeniti partnera, a ponovno osjećati isti strah od napuštanja.
-
Promijeniti posao, a i dalje živjeti s osjećajem da nismo dovoljno dobri.
-
Ostvariti cilj kojem smo dugo težili, a ubrzo pronaći novi razlog za nezadovoljstvo.
Zato u svojem radu veliku važnost pridajem razumijevanju.
Ne možemo svjesno mijenjati ono što u sebi još nismo prepoznali.
Pritom razumijevanje ne znači traženje krivca, osuđivanje sebe ili beskrajno analiziranje prošlosti. Ono podrazumijeva spremnost da iskreno pogledamo vlastite misli, osjećaje, očekivanja i način na koji reagiramo kada život ne ide onako kako smo zamislili.
Promjena zato ne mora uvijek značiti da trebamo učiniti nešto više, boriti se snažnije ili pronaći još jedan način da okolnosti prilagodimo svojim očekivanjima.
Ponekad promjena započinje upravo onda kada prestanemo inzistirati na tome da sve mora biti onako kako smo zamislili i pokušamo razumjeti zašto nam je određeni ishod toliko važan. To ne znači odustati od svojih ciljeva, odnosa ili odgovornosti.
Znači naučiti razlikovati ono što možemo svjesno mijenjati od onoga što pokušavamo kontrolirati iz straha.
Moj pristup radu s ljudima
U svojem radu ne polazim od pretpostavke da za svaki problem postoji isto rješenje. Dvoje ljudi može prolaziti kroz gotovo identične životne okolnosti, a ipak uzrok njihovog problema može biti potpuno različit.Moj cilj nije da osoba postane ovisna o mojim savjetima, već da razvije dublje razumijevanje sebe.
Ne vjerujem da netko drugi može umjesto nas odraditi unutarnju promjenu. Mogu ponuditi svoje iskustvo, uvid i smjernice, ali razumijevanje i promjena zahtijevaju osobnu iskrenost, spremnost i odgovornost.
Upravo zato svoj rad ne doživljavam kao pokušaj popravljanja čovjeka, nego kao proces u kojem osoba može jasnije vidjeti sebe i ono što je do tada možda ostajalo izvan njezine svijesti.
Moj se profesionalni rad tijekom godina razvijao prvenstveno kroz osobne preporuke ljudi s kojima sam radio.
Susretao sam osobe različitih životnih dobi, zanimanja i iskustava, iz Hrvatske i drugih zemalja. Među njima su bili pojedinci, obitelji, poduzetnici, menadžeri, sportaši i ljudi koji su se nalazili pred važnim životnim odlukama.
Njihove priče i iskustva imala su veliku ulogu u oblikovanju mojeg razumijevanja čovjeka.
Tijekom godina održavao sam individualna savjetovanja, bioenergetske tretmane, predavanja i radionice, a svoje sam spoznaje postupno počeo prenositi i kroz videosadržaje te online programe.
O mojem radu govorilo se i u medijima, uključujući gostovanje u HRT-ovoj emisiji „8. kat“.
Danas putem YouTube kanala i drugih digitalnih sadržaja svoja razmišljanja dijelim sa širom zajednicom ljudi zainteresiranih za osobni razvoj, međuljudske odnose i razumijevanje unutarnjih obrazaca.
Iako iza mene stoje godine iskustva, ne smatram da istraživanje čovjeka ikada može biti završeno.
Svaki razgovor, svaka životna priča i svako novo pitanje prilika su za dodatno razumijevanje.
Jedno od važnih iskustava na mojem osobnom i profesionalnom putu bio je odlazak na Tibet.
U tom razdoblju osjećao sam potrebu izaći iz poznatog okruženja i dodatno istražiti teme koje su me godinama zaokupljale: odnos čovjeka prema vlastitom umu, unutarnjem stanju, energiji i načinu života.
Tijekom boravka upoznavao sam drukčiju kulturu, promatrao svakodnevni život i nastavio vlastito istraživanje.
Udaljenost od uobičajene svakodnevice pružila mi je prostor za preispitivanje dotadašnjih iskustava i razmišljanje o smjeru u kojem želim nastaviti svoj rad.
Posebno mi je ostala važna spoznaja koliko čovjekov odnos prema vlastitim mislima, željama i očekivanjima može utjecati na njegovo unutarnje iskustvo.
Po povratku nastavio sam razvijati vlastiti pristup radu s ljudima, povezujući prethodno iskustvo s novim promišljanjima o podsvjesnim obrascima, karakteru i osobnoj promjeni.
Moj rad nije vezan uz određenu religiju, duhovni pravac ili zatvoreni sustav vjerovanja.Važno mi je zadržati otvorenost prema različitim spoznajama, ali i slobodu samostalnog istraživanja, preispitivanja i oblikovanja vlastitih zaključaka.