Iskustvo rada na sebi

Jučer tokom dana sam prolazila kroz starije videe na Damirovom profilu - gledala sam sve ocjene i postotke iz onih izazova koji su bili tokom karantene. Između ostalog, naišla sam na video o prošlim životima gdje mi je Damir rekao da se sa ljutnjom borim već 5 života. Zbog ljutnje koje sam imala (i imam) u sebi završila sam i u bolnici te sam mislila kako sam riješila problem agresije tako što sam naučila lekciju. Još uvijek sam povremeno imala situacija gdje "planem", a tek kasnije shvatim da je zbog neke gluposti te se kajem što sam tako reagirala. Kao da je tako moralo biti, i jučer mi se desilo isto. Nakon toga sam stala i shvatila kako još nisam ni blizu rješavanja tog problema te kako bi bilo krajnje vrijeme da se primim u koštac sa time jer ne želim opet biti bolesna. Kada god bi se takva situacija dogodila, krivila sam nekoga ili nešto što bi me naljutilo. Sada sam shvatila da je problem u meni, a ne u drugima. Mama me podsjetila kako sve što radim trebam raditi sa ljubavlju prema sebi, a i prema drugima. Pokušat ću krenuti sa tim mislima i u početku probati izbijeći bilo kakvu ljutnju, agresiju jer to ponajviše šteti meni, a potom i ljudima oko mene. Ako sam u krivu ili ne idem u pravome smjeru, neka me Damir ispravi. Sve u svemu svakodnevno učim nešto novo od svakoga u ovoj grupi i zahvalna sam Bogu što nam je dao mogućnost da rastemo, a Damiru što nam u tome pomaže. Hvala i svima u grupi koji dijele svoja iskustva!