Granica između poniznosti i manjka vjere u sebe

U našem životu se često susrećemo sa dilemom kada treba nekome reći da je "dosta" i kada treba naučiti biti ponizan. Svi veliki ljudi koji su puno postigli u životu imaju dobro razvijen osjećaj za to. Oni nisu bili ničiji robovi, a opet su bili dobro posloženi iznutra da nisu gubili kontakt sa Stvoriteljem. Ponizni smijemo biti jedino pred Bogom, sve ostalo je auto-destrukcija. Ukoliko ne vidimo Božansku logiku u onome tko nas vrijeđa nikada nećemo moći napredovati na tom planu. Tada idemo u dvije krajnosti : ili ne znamo reći NE ili osuđujemo sve one koji su nam nanijeli "nepravdu". Sve je omeđeno od Gore i svi ljudi kao i situacije su uvijek samo za naš razvoj. Ukoliko ne volite sebe uvijek ćete se ponižavati pred sposobnijima, a ukoliko uzvisite sebe i sebe smatrate "odabranima" morati će vas liječiti uvredama i izdajama. Pred ljudima se treba učiti govoriti izvana ono što vam je na duši, a u duši uvijek vidjeti viši smisao. Tada se nećete dovesti u situaciju da o nekome ovisite. Najgora stvar za dušu je idealiziranje čovjeka i svijeta oko sebe. Pošto se bavim "delikatnim" poslom, a to je pomaganje ljudima da ozdrave, uvijek nailazim na zamke koje moram pravilno prevazilaziti. Jednom me je jedna gospođa pitala "prema kome smijete biti iskreni,  a prema kome treba biti blag"? Moj odgovor ju je šokirao. Mislim da pretpostavljate što sam joj odgovorio... Ukoliko prema nekome tko želi od vas uzeti energiju kako bi on preživio budete blagi odgovarati ćete za to. Ljude koji nisu spremni davati, koji su nezahvalni... ne treba pomagati, a najčešće takvi izvana izgledaju "jadni i nemoćni". Vjerovatno takvih imate oko sebe puno. Ukoliko se netko konstantno žali, a očekuje da mu vi rješavate probleme tada sebe ne volite dovoljno, to je samouništenje. Ukoliko čovjek razumije da griješi i traži od vas da mu pomognete da se digne na noge kako bi sam nastavio dalje -  tada pomoć ima smisla i za to ćete biti nagrađeni. Da bi razvili taj osjećaj, prije svega razvite osjećaj prema Bogu i Božanskoj logici u kojoj bolest nije nešto loše već su bolesti, nesreće i problemi lijek za dušu. Ne klanjajte se nikome jer poniznost će se tada okretati u program samouništenja.