Što nas sprječava da uspijemo?

Nove bolesti zahtjevaju nova rješenja, nova riješenja guraju uzrok bolesti dublje što dovodi do većih problema. Da se riješenje nalazi u duši shvatili su veliki ljudi poput Isusa ili Buddhe. Sva njihova usmjerenja dana su u svetim knjigama. Svi odgovori leže unutra, a po mom iskustvu svi bi mi bili isus, citirali ga, objašnjavali drugima samo kad dođe do dijela kad nas počinju vrijeđati, kada počinju izdaje, kada se približavamo smrti, taj dio bi rado preskočili - tu počinjemo tražiti krivca u svijetu oko nas. Svi odgovori nalaze se u ljubavi ,o tome govore sve svjetske religije, a sjedište ljubavi i našeg postojanja je upravo u našoj duši. Sljedeći nivo čovjeka je naša svijest ili razum. Energetski gledano sve se to samo preklapa jedno u drugo tj. sve je povezano. Naš razum je ono što nas tjera da preživljavamo ,to je sjedište naših instinkta, a njegov najveći neprijatelj je ego. Inače u Budizmu vrag kao takav je u službi ega i čovjekov glavni cilj je osloboditi se toga što sam ja nazvao osjećajem nadmoći i želja za kontrolom. Naš razum je povezan sa našom dušom ali i sa grubljim energetskim slojevima našeg fizičkog tijela. Nivo razvoja našeg razuma odlučuje o tome kolike sposobnosti ili performanse u slučaju motora su nam dane u ovom životu. Tu vrijedi pravilo – što veće performanse veća odgovornost. To znači da razvijeniji ljudi imaju veće sposobnosti, to znači veće mogućnosti napretka. To vuče za sobom veću odgovornost. Direktor jedne firme gdje ima 300 zaposlenih ima veću odgovornost od onoga što slaže police u prodavaonici. Tu leži najveće iskušenje, a to je da se zbog svojih sposobnosti koje su nam dane počnemo osjećati superiorniji od onih koji su nesposobniji od nas. U Bibliji je to objašnjeno kao pali anđeo koji je zbog toga izbačen iz raja i postao je vrag. Ego nam također ne da da se mijenjamo, da ostajemo u svojim uvjerenjima i da ćemo prije postati vrag nego prihvatit viši smisao u onome što nam se događa. To je posebno opasno pošto o našem prihvaćanju i stavu u prošlosti i sadašnjosti ovisi i budućnost, a kakav stav imamo prema budućnosti takav će i ona imati prema nama. To je onaj zakon što daješ to ćeš i dobiti natrag. Na razini svijesti ili razuma ne možemo prihvatiti istinu i Boga. Zato se upravo na tom dijelu radi kroz meditacije ili određene vježbe kako bi taj dio stavili pod kontrolu, kako on ne bi kontrolirao nas već mi njega. Od naše svijesti na kraju prelazimo na ono što je na zapadu najbitnije, ono što uočavamo prvo,ono što volimo i spašavamo najviše – naše tijelo. Po samoj prirodi tijelo je fizičke naravi što znači da se rađa, raste, razvija, stari i na kraju umire. Tijelu dajemo veliku važnost,o njemu se brinemo, gledamo svaki dan, dotjerujemo, na zapadu ono je naš glavni smisao postojanja. Primjetio sam da bogati ljudi imaju više problema sa tim nego oni siromašni. Koliko god ih uvjeravao kako svoj bankovni račun neće moći unovčiti u grobnici nekako im ta prolaznost života i tijela jako teško pada. To ćete primjetiti tako što bogatiji ljudi uvijek traže način kako negdje proći jeftinije, uvijek se nadaju boljoj pogodbi -  a kada je kusur u pitanju bez brige, tu je zadnja lipa na broju. Bolesti tijela i jesu bolesti duše i što prije to shvatimo prije nam ostaje vremena za spas onoga što je vječno. To bi bio primjer toga da se u skupom automobilu zračni jastuk nalazi na mjestu gdje je tablica kako bi se osigurali da se boja sa auta ne ošteti pri sudaru, a vozač – on može i umrijeti. Tako se nekako mi odnosimo prema onome što je bitno. Po mom iskustvu i praksi ukoliko dobro usmjerimo vozača, naučimo ga pravilima vožnje poštujući pravila ceste vjerojatnost da će razbiti automobil je manja, samim time poštivajući viša pravila spasit će i svoj život. Shodno tome čovjek koji brine samo o potrebama svojeg tijela, ne mareći za onoga tko mu je to tijelo osigurao, podario život, uvijek će bit fokusiran samo na sebe. Po mom iskustvu takvi ljudi su neizlječivi. Kako bi taj fino uštimani sustav koji nazivamo "čovjek" funkcionirao besprijekorno - potrebno je razumjeti sistem prioriteta. Potrebno je brinuti o onome što je vječno, a samim time pravom brigom o tome moći ćete uživati u iskustvu koje se zove život.