BIOENERGIJA - Uvod u bioenergiju

Bioenergija - uvod u bioenergiju

Bioenergija je univerzalna životna energija koju sva živa bića primaju u svoje materijalno tijelo svojim nastankom.  Ona je sveprisutna energija koja je ključ života i predstavlja stvaralački agens. Bioenergija kao takva,  predmet je proučavanja mnogih od prapočetaka ljudske civilizacije i predstavlja jednu od najvežih enigmi čovječanstva. Postoji li specifična biološka i organska forma energije?
Ljudi su kroz povijest pokušavali odgovoriti na to pitanje iz različitih perspektiva; znanstvene,   filozofske,   religijske, medicinske,  pristupali tome empirički,  hipotetski,   analitički, filozofski,   ali sve do današnjeg dana ne postoji općeprihvaćeni i uniformirani odgovor. Različite perspektive, uvelike su uvjetovane kulturološkim odrednicama okružja koje su ih stvorile,   tako da razlikujemo primjerice zapadnjački i istočnjački pristup. S jedne strane,  istočnjačka kultura je kudikamo više fokusirana na duhovnost i transcedentnost,  dok je s druge strane zapadnjačka usmjerenija znanstvenom i eksperimentalnom pristupu čovjeku kao živom biću,   te su stoga rezultati kao i metodika pojedinih antropolških zajednica drugačiji.
Jedan od najpoznatijih filozofa 20. stoljexa,  Henri Berson,   je zagovarao teoriju vječnog dinamizma univerzuma,   koja je posljedica sveprisutne,  univerzalne energije koju on naziva "elan vital" i koja svoju manifestaciju ima u svakom živom biću. Njegove teorije postale su popularne u New Age pokretu,   te se njegovi sljedbenici nazivaju vitalistima. Dvije velike religije,   taoizam i hinduizam,  u svojim naxelima postavljaju univerzalnu,   životnu energiju u funkciju pokretača života. U hinduizmu se ta energija zove prana,   a u taoizmu chi,   a u obje predstavljaju sveprisutnu,   suptilnu, nevidljivu,  dinamčku energiju. Zapadna kultura bioenergiju koristi kao termin u okvirima opisa energetskog polja koje okružuje sva živa bića, dok moderna fizika se na taj pojam referira nazivom aura.  Osim spoznajnog značenja,  bioenergija predstavlja pojam koji se veže uz ljudsko zdravlje,  psihičko i fizičko. Kineska i indijska medicina,   stoljećima su se temeljila na ideji energetskih meridijana koji protječu kroz ljudsko tijelo i kroz koje putuje biološka energija te na energetskim centrima kroz koje se bioenergija distribuira i prolazi. Medicina Zapada je prilično skeptična po pitanju bioenergije i bioenergetskih polja,   te je tek u novije vrijeme došlo do afirmacija primjerice terapeutskih metoda akupresure i
akupunkture kao i dijagnostičkih poput mjerenja bioenergetskog potencijala.

Bioenergija je pojam koji se danas prvenstveno vežu uz alternativnu medicinu,   iako je ona i mnogo više od toga,   jer predstavlja rezultat nebrojenih meditativnih i transcedentnih iskustava drevnih filozofskih i religijskih kultura istočnih civilizacija.
New age pokret u zapadnoj  civilizaciji,  uvelike je popularizirao i ponovno otkrio neke bio-terapijske metode, čija utilizacija od onda dobiva na rastućoj popularnosti i vjerodostojnosti u suvremenom društvu.
 
Bioenergetske medicinske terapije se zasnivaju na teoriji bioenergetskih polja koja govori da bioenergija prožimlje ljudsko tijelo i u stalnoj  je interakciji s ostalim energijama u prirodi ; razlikujemo utjecaje energije organskih tvari, drugih živih bića,   anorganskih tvari,  pa čak i astrološke utjecaje. Bioenergetske teorije u kineskoj  i indiskoj  filozofiji i medicini,   govore o    harmoniji uma i tijela u funkciji zdravlja,   što proširivši perspektivu na pojavnosti bioenergetskih polja koja okružuju i prožimlju pojedinca,   se može protumačiti ravnotežnim i stabilnim protokom bioenergije kroz tijelo. Ideja energetskih kanala ili meridijana kroz koje se vrši distribucija energije po tijelu,  potiče iz drevne Kine,   te predstavlja temelje shvaćanja akpunkture i akupresure kao metode liječenja. Terapijske bioenergetske metode koje se danas koriste za poboljšanje i stabiliziranje čovjekova zdravlja, između ostalih uključuju ukupresuru,   akupunkturu, ektoplazmiju,  homeopatiju i liječenje rukama.
Zajednička osobina ovih metoda jest poimanje bioenergije kao životne energije koja je uvjetovana jedinstvom materije i duha čovjeka. Liječenje rukama,  najčešća bioenergetska metoda koja se upražnjuje,  podrazumijeva djelovanje bioenergetskog polja ruku iscjeljitelja na subjekta terapije,   sa svrhom manipulacije i konačno uravnoteženja njegovog bioenergetskog polja,   što rezultira harmonijom i  zdravljem. Liječenje bioenergetskim poljem ruku podrazumijeva telepatsko utjecanje na subjekta terapije i ne vrši se dodirom. Pacijenti koji su podvrgnuti bioenergetskom tretmanu,  osjećaju različite senzacije na tijelu,  poput valova topline,  peckanja ili pritiska na određenim dijelovima tijela.

---