Bioenergija je univerzalna životna energija koju sva živa bića primaju u svoje materijalno tijelo svojim nastankom.  Ona je sveprisutna energija koja je ključ života i predstavlja stvaralački agens. Bioenergija kao takva,  predmet je proučavanja mnogih od prapočetaka ljudske civilizacije i predstavlja jednu od najvežih enigmi čovječanstva. Postoji li specifična biološka i organska forma energije?
Ljudi su kroz povijest pokušavali odgovoriti na to pitanje iz različitih perspektiva; znanstvene,   filozofske,   religijske, medicinske,  pristupali tome empirički,  hipotetski,   analitički, filozofski,   ali sve do današnjeg dana ne postoji općeprihvaćeni i uniformirani odgovor. Različite perspektive, uvelike su uvjetovane kulturološkim odrednicama okružja koje su ih stvorile,   tako da razlikujemo primjerice zapadnjački i istočnjački pristup. S jedne strane,  istočnjačka kultura je kudikamo više fokusirana na duhovnost i transcedentnost,  dok je s druge strane zapadnjačka usmjerenija znanstvenom i eksperimentalnom pristupu čovjeku kao živom biću,   te su stoga rezultati kao i metodika pojedinih antropolških zajednica drugačiji.
Jedan od najpoznatijih filozofa 20. stoljexa,  Henri Berson,   je zagovarao teoriju vječnog dinamizma univerzuma,   koja je posljedica sveprisutne,  univerzalne energije koju on naziva "elan vital" i koja svoju manifestaciju ima u svakom živom biću. Njegove teorije postale su popularne u New Age pokretu,   te se njegovi sljedbenici nazivaju vitalistima. Dvije velike religije,   taoizam i hinduizam,  u svojim naxelima postavljaju univerzalnu,   životnu energiju u funkciju pokretača života. U hinduizmu se ta energija zove prana,   a u taoizmu chi,   a u obje predstavljaju sveprisutnu,   suptilnu, nevidljivu,  dinamčku energiju. Zapadna kultura bioenergiju koristi kao termin u okvirima opisa energetskog polja koje okružuje sva živa bića, dok moderna fizika se na taj pojam referira nazivom aura.  Osim spoznajnog značenja,  bioenergija predstavlja pojam koji se veže uz ljudsko zdravlje,  psihičko i fizičko. Kineska i indijska medicina,   stoljećima su se temeljila na ideji energetskih meridijana koji protječu kroz ljudsko tijelo i kroz koje putuje biološka energija te na energetskim centrima kroz koje se bioenergija distribuira i prolazi. Medicina Zapada je prilično skeptična po pitanju bioenergije i bioenergetskih polja,   te je tek u novije vrijeme došlo do afirmacija primjerice terapeutskih metoda akupresure i
akupunkture kao i dijagnostičkih poput mjerenja bioenergetskog potencijala.

Bioenergija je pojam koji se danas prvenstveno vežu uz alternativnu medicinu,   iako je ona i mnogo više od toga,   jer predstavlja rezultat nebrojenih meditativnih i transcedentnih iskustava drevnih filozofskih i religijskih kultura istočnih civilizacija.
New age pokret u zapadnoj  civilizaciji,  uvelike je popularizirao i ponovno otkrio neke bio-terapijske metode, čija utilizacija od onda dobiva na rastućoj popularnosti i vjerodostojnosti u suvremenom društvu.
 
Bioenergetske medicinske terapije se zasnivaju na teoriji bioenergetskih polja koja govori da bioenergija prožimlje ljudsko tijelo i u stalnoj  je interakciji s ostalim energijama u prirodi ; razlikujemo utjecaje energije organskih tvari, drugih živih bića,   anorganskih tvari,  pa čak i astrološke utjecaje. Bioenergetske teorije u kineskoj  i indiskoj  filozofiji i medicini,   govore o    harmoniji uma i tijela u funkciji zdravlja,   što proširivši perspektivu na pojavnosti bioenergetskih polja koja okružuju i prožimlju pojedinca,   se može protumačiti ravnotežnim i stabilnim protokom bioenergije kroz tijelo. Ideja energetskih kanala ili meridijana kroz koje se vrši distribucija energije po tijelu,  potiče iz drevne Kine,   te predstavlja temelje shvaćanja akpunkture i akupresure kao metode liječenja. Terapijske bioenergetske metode koje se danas koriste za poboljšanje i stabiliziranje čovjekova zdravlja, između ostalih uključuju ukupresuru,   akupunkturu, ektoplazmiju,  homeopatiju i liječenje rukama.
Zajednička osobina ovih metoda jest poimanje bioenergije kao životne energije koja je uvjetovana jedinstvom materije i duha čovjeka. Liječenje rukama,  najčešća bioenergetska metoda koja se upražnjuje,  podrazumijeva djelovanje bioenergetskog polja ruku iscjeljitelja na subjekta terapije,   sa svrhom manipulacije i konačno uravnoteženja njegovog bioenergetskog polja,   što rezultira harmonijom i  zdravljem. Liječenje bioenergetskim poljem ruku podrazumijeva telepatsko utjecanje na subjekta terapije i ne vrši se dodirom. Pacijenti koji su podvrgnuti bioenergetskom tretmanu,  osjećaju različite senzacije na tijelu,  poput valova topline,  peckanja ili pritiska na određenim dijelovima tijela.

​Prije svega depresiju ne treba pobjeđivati, depresiju treba razumjeti. Ukoliko razumijete zašto nam je nešto potrebno lakše ćete se sa time i nositi. Depresija po onome kako ja vidim čovjeka se dešava u vremenu t.j to je po definiciji ogromno nezadovoljstvo sudbinom. Onako kako se prema vremenu odnosimo takva će nam biti i budućnost.

Vrijeme je živi entitet koji zajedno sa prostorom stvara energiju tj. materiju.
Svatko od nas u ovom životu dobije onakvu budućnost kakvu možemo ustvari prihvatiti tj. za nju imamo sigurno unutarnje energije. Druga je stvar što nam se možda sudbina ne sviđa. Tu nastaje do konflikta sa višim nivoima i tu borba nema nikakvog smisla. Treba razumjeti što je to što od “gore” traže od nas. U svakoj sekundi vremena postoji viši smisao, pogotovo onda kada nas sudbina stavlja u situaciju koja za nas nema nikakvog smisla. Što je teža sudbina to znači da su naše unutarnje rezerve veće. Tu dolazi do razlike između onog pravog vjernika i onog tko svoju sudbinu stavlja samo u svoje ruke.
Čovjek koji vjeruje po nikakvoj definiciji ne može pasti u depresiju. On razumije da je svaka situacija dana upravo za naš razvoj, ne samo naše dobro već i loše. Kada bi svi iznutra bili puni ljubavi sudbina bi nam bila samo lijepa, međutim ima nas svakakvih i svakakve su nam i sudbine. Depresija je po pravilu borba sa Božjom voljom odnosno sa višim smislom našeg postojanja.
Zapamtite jedno zlatno pravilo – ono što je dobro za naše tijelo i svijest je loše za dušu kao i obrnuto. Ukoliko bi ovo bio jedini život i jedina šansa za sreću činilo bi mi se logično boriti se za to međutim to nije baš tako. Kada bi ovo bila jedina šansa tada onaj siromah u Indiji što prosi na cesti ne bi imao šanse nikada iskusiti blagostanje. Bog je pravedan ali pravedan na način na koji ljudska logika nema utjecaja. Ukoliko vam se nešto ne sviđa ili ste zapali u krivi smjer - vaša dužnost je da razumijete zašto te kako da to pravilno prihvatite. Što pravilnije prihvatite ono što je pred vas stavljeno, manje ćete u tome tražiti ljudsku logiku - samim time manje su šanse da padate u depresiju. Ukoliko vam ne ide onako kako ste zamislili i vi ništa povodom toga ne radite, niti to ne želite razumjeti tada polako gubite volju za životom tj. padate u depresiju.
Postoji par čimbenika koji mogu utjecati na to da lakše ili teže gubite volju za životom.
Od obiteljske karme odnosno nasljeđa, vaše osobne ili onoga što ste prenijeli na potomke. Netko pada u depresiju kada ga voljena osoba ostavi ili razočara, a netko izdrži čitav život pa pred kraj počne gubiti smisao života. U svim situacijama leži isti uzrok – ovozemaljsko ste stavili na prvo mjesto, to je postalo vaše “sidro”, to ste pokušali napraviti vječnim. Vječna je samo ljubav, a ona ne ovisi o nikome. Ukoliko ste zapali u to stanje ili imate bliske koji imaju tu tendenciju - pokušajte vidjeti što je to u vašim životima što grčevito niste bili u stanju prihvatiti. Što je to sa čime se tako grčevito borite i na kraju što je to što vas je tako povrijedilo i otpustite to.
Znate, postoji nešto van onoga što vidite očima.
Kada zadnji put udahnete u ovom životu to nije kraj, to je kraj samo našeg fizičkog omotača. Treba prije svega brinuti o onome što je vječno, tu ljudska logika nema smisla. Jedini smisao je naš unutarnji razvoj, sve ostalo je iluzija koja će ubrzo završiti. Vjerujte mi, kada jednom zauvijek u ovom životu zatvorite oči svi problemi će nestati. Ali ono što ste osjećali iznutra to će osjećati vaši potomci i na kraju to vas čeka sljedeći put kada opet otvorite oči. Zato rad na sebi nikada ne prestaje, on je prije svega naša šansa da mijenjamo budućnost, samo moramo znati pravila svemira.
​Tada nemoguće postaje moguće. Sretno!

WHO   (World Health Organization),  organizacija unutar UN-a, procjenjuje da se otprilike 70 % svjetske populacije oslanja na tradicionalne i alternativne medicinske sustave.
Harvardska medicinska studija je 1993. pokazala da 33% američke populacije ekstenzivno koristi alternativne tretmane, trošeći oko 14 milijardi dolara godišnje,  a najnovija istraživanja pokazuju da se trend korištenja alternativne medicine i dalje nastavlja.
Službeno prihvaćene metode alternativne medicine koje svoju metodologiju pronalaze u teoriji bioenergije su hipnoterapija,  Reiki,   akupresura,   akupunktura,   liječenje svjetlošću zvukom i bojama,  herbalna medicina,   liječenje psihotroničnim,  magnetskim i elektro-neuronskim stimulatorima, itd.    Usprkos činjenici da se bioenergetske metode i danas drže alternativnima,  poveći broj  znanstvenih i kliničkih istraživanja na ovom polju je bio ispješno izveden. Studije su dokazale da na primjer pulsirajuće elektromagnetsko polje ubrzava zaraštanje tkiva,  povećavajući brzinu formiranja epitelnih stanica,  poboljšava cirkulaciju i pomaže u reparaciji krvnih žila.
Istraživanja su također dokazala da štakori koji su bili stimulirani elektroničkim podražajima na akupunkturnim točkama,   su pokazivali znakove poboljšanja regeneracije periferalnog živčanog tkiva kao i regeneraciju leđne moždine. Druge studije su jasno ukazale na kliničku efektivnost tehnika kao hipnoterapije i terapije bioenergetskim poljem  (energetsko liječenje rukama).

Medicinska hipnoterapija je uzrokovala 113 - postotno povećanje tolerancije boli kod kroničnih bolesnika i poboljšanje imunog sustava povećavajući razinu imunoglobulina
i aktivnosti bijelih krvnih zrnaca. Ekperimenti i istraživanja na područje bioterapija, dokazali su da se zaustavljanje pada i rast broja krnvih zrnaca kod pacijenata pod kemoterapijom,  može postići bioenergetskim tretmanom u području timusa. Liječenje bioenergijom se iskazalo uspješnim i kod pacijenata s AIDS-om u smislu kontroliranja simptoma.
Akreditirajuće znanstvene studije su također dokazale realnost i legitimnost metafizičkih fenomena.  Godine 1997., profesori Andrey Geim i Jan Maan iz Sveučilišta u Nijmegen-u uspjeli su postići levitaju žive žabe koristeći bioenergetsko polje iscjeljitelja.   Institut mehanike i optike iz Sankt Petersburg-a,   je vodio kontroliranu studiju o kvantifibilnosti bioenergetskih efekata svjesnih napora bioenergetičara (telepata i psihičkih iscjeljitelja).
Studija je dokazala da trenirani bioenergetičari mogu pouzdano i kontrolirano utjecati na senzore eleketromagnetskog polja na udaljenosti od 200-3000 metara,  uzrokujući mjerljive promjene od najmanje 30% u intezitetu signala,  visokim stupnjem povezane s periodima svjesnog napora.

Prije svega čovjek mora vjerovati u ono što radi. Moje iskustvo govori kako većina od onih "neizlječivih" bolesti ne postoje. Rijetko govorim o svojim rezultatima pošto smatram da oni nisu moji nego Božji ali u našoj svijesti postoji onaj racionalni dio koji nas tjera da dokazano znači potvrdu da je nešto moguće. Sva ograničanja i kočnice si uvijek postavljamo sami. Koliko vjerujete u ono što radite toliko ćete biti i uspješni. Koliko budete uspješni manje ćete ovisiti o vanjskoj potvrdi. U mojoj arhivi postoji mnogo ovakvih primjera, neke čuvam za sebe a neke ću podijeliti sa vama:  

​Poštovani  g  Manola
Upoznala sam Vas prije par mjeseci, do sada sam bila na dva tretmana. 
Inače imam celijakiju (preosjetljivost na gluten iz žitarica) koja se manifestirala kroničnim proljevom  i bolovima u trbuhu. Budući da je dijagnoza postavljena tek prije 2 godine, dugogodišnje trajanje bolesti   imalo je posljedice na cijeli organizam. Radi lakšeg razumijevanja bolesti, objasnit ću samo neke pojmove.
Osnovno liječenje je doživotna bezglutenska prehrana, to znači prehrana bez pšenice, ječma, raži i zobi.
Celijakija uzrokuje oštećenje crijevne sluznice, a budući da je crijevna sluznica bitna za normalnu apsorpciju hranjivih tvari i svih vitamina neophodnih za život, njeno oštećenje ima  utjecaj na  procese u cijelom organizmu. Glavni pokazatelj oštećenja crijevne sluznice su protutijela na tkivnu transglutaminazu (tTG-IgA). Ta protutijela su bitna za dijagnozu bolesti  ali i za praćenje učinka bezglutenske ishrane na oporavak sluznice crijeva, jednostavnije rečeno kako se sluznica oporavlja tako dolazi do pada vrijednosti   protutijela.
U trenutku postavljanja dijagnoze, kod mene  je razina  tTG-IgA bila nemjerljivo visoka (>200). Nakon godinu dana bezglutenske ishrane njihova razina je još uvijek bila visoka (169), što je bio znak lošeg oporavka sluznice. Testiranje je ponovljeno  za 8 mjeseci, razina protutijela je još uvijek bila značajno visoka (134). Nakon toga je, zbog sumnje na komplikacije same bolesti, učinjena kontrolna gastroskopija koja je potvrdila još uvijek značajno oštećenu sluznicu crijeva.
U međuvremenu sam doznala za Vas, te sam od zadnjeg nalaza ( prosinac 2010.) do danas, bila na dva tretmana bioterapije. Par tjedana nakon prvog tretmana, imala sam pojačane bolove u trbuhu. Nakon drugog tretmana sam se osjećala izvrsno pa sam, čisto iz znatiželje, ponovila  testiranje i ostala  zapanjena  kad sam vidjela gotovo normalne vrijednosti  protutijela ( 10,3). U tom razdoblju nisam uzimala nikakve lijekove koji bi mogli utjecati na nalaz, jer osim bezglutenske ishrane, drugog lijeka za celijakiju nema.
Moram priznati, budući da sam po zanimanju  liječnica, u početku sam bila dosta sumnjičava prema svemu, zapravo mi se bilo teško distancirati od klasičnog medicinskog razmišljanja. Ali unatoč tome, sam tretman i ozračje koje vlada u prostoriji je nešto što se teško može opisati. Iako sam na sebi osjetila poboljšanje, trebao mi je nekakav dokaz. Očekivala sam još uvijek povišena protutijela, ali bi bila zadovoljna i padom na vrijednosti ispod 100. Međutim, čitajući nalaz s gotovo normalnim vrijednostima, najprije sam pomislila da je došlo do zabune, jednostavno nisam mogla vjerovati. 
Još jednom  želim podijeliti moje oduševljenje samim tretmanom i zahvaliti Vam što nam darujući nadu, proširujete vidike u otkrivanju  ljepote  života.   
Uz najljepši pozdrav,

Od pamtivijeka je poznata muška uloga u društvu. On se brine o tome da osigura krov nad glavom, hranu na stolu i o sigurnosti svoje obitelji. Samim time njegovo unutarnje usmjerenje je jasno. Za razliku od žena on ne donosi novi život, ne nosi ga u sebi ali itekako sudjeluje u njegovom stvaranju. Informacija je najviša točka razvoja,bez toga ne bi bilo ni nas. Muškarac nosi upravo to, informaciju koja se sjedinjuje sa ženskim principom. Taj trenutak kada se duhovno i materijalno spaja zove se začeće. Po fiziologiji tijela muškarci su jači i čvršći pa se samim time logički zaključuje da on ide tražiti hranu i štititi svoj teritorij. To na kraju i je njegova funkcija. Izvana gledajući muškarac je jači, iznutra nije baš ista slika. Opet dualnost svemira dolazi na djelo.
Energetika muškarca uvelike ovisi o njegovoj povezanosti sa višim, finijim slojevima postojanja. Ukoliko je ta povezanost slaba,vrlo lako se okreće zemaljskoj logici, a tu veću ulogu ima žena. Ukoliko je muškarac duhovno slab uvijek će više ovisiti o ženi nego o svojoj intuiciji. U to sam se uvjerio puno puta u terapiji.
Puno puta sam vidio unutarnju sliku koja je izgledala kao da polje muža praktički ovisi o polju žene. Ta slika se kroz život mijenja, prvo po pravilu muškarac čvrsto stoji na nogama kako se kaže, njegova je uvijek zadnja, žena je na drugom mjestu.
To tako traje neko vrijeme, ukoliko muškarac ne shvati da ženom ne može vladati, da se prema ženi treba odnositi sa poštovanjem i nježnošću, kad-tad počinje unutarnja dominacija žene. Onda sve ono što je bio iznad pada u vodu i odjednom počinje puzati pred ženom, postaje njenim robom. Tada shvaća da fizička snaga ima svoj vijek trajanja ali ljubav se ne uvjetuje vladanjem i jačinom. Što je jače unutarnje uvjerenje i želja za dominacijom, teže su posljedice u obliku bolesti. Ovdje često govorimo i o težim oboljenjima, alkoholizmu i drugim problemima. Ubrzo shvaća da sila više nema smisla i ukoliko kroz oprost i pokajanje tj. promjenu stava uspije transformirati silu u ljubav veće su šanse za ozdravljenjem.
Gledajući povijesno svi veliki osvajači i vođe imali su ogromne sposobnosti,mogli su vladati polovicom svijeta ali svi su klečali nemoćni pred ženom. Pošto je muškarac duhovni princip za razliku od žene sasvim je prirodno da se brine o duhovnom dijelu postojanja što mu omogućava lakšu realizaciju materijalnoga. Vjerovatno zato su većina svetaca i religijskih vođa upravo muškarci. Isto kao što žena teži više materijalnom pa sa time ima više problema, tako muškarac teži duhovnom pa postoji veća opasnost da se veže upravo za to.
Ovdje ne mislim samo na duhovnost u smislu vjere već i svijest koja je drugačije koncipirana i usmjerena. Kako bi se obuhvatio čitav svemir ta dva principa moraju biti odvojena, a u drugu ruku raditi zajedno kako bi se stvorila cjelina. Upravo zato najviše boli nam može nanijeti voljeni čovjek, ali s druge strane najviše od njega i tog odnosa možemo i naučiti. Sve je samo stvar pravilne percepcije. Muškarac je manje ovisan o tijelu što možete vidjeti kako žene reagiraju na pitanje o svojim godinama. Upravo zato je grublja fizička energetika izraženija kod muškarca što mu lakše omogućava kod obavljanja njegove zadaće na Zemlji.
​Samim time prihvaćanje životnog ciklusa,rođenja starenja i smrti puno je lakše nama muškarcima, manje ovisimo o životu. Zato su vojnici uvijek bili muškarci, lakše su prihvaćali gubitak tjelesnog. 

​Razumijevanje svijeta u kojem živimo i zakonima koji njime upravljaju postoji u suštini svakoga od nas. To nas tjera da preživljavamo, to su naši instinkti,to je ono gdje leže korijeni svih naših problema i bolesti. Upravo to me i ponukalo na pisanje svojeg  iskustva i načina na koji svatko od nas može doći do onoga što nazivamo srećom.
Sreća za mene podrazumijeva sposobnost uviđanja dobroga i lošega u svakom djeliću našeg postojanja t. onoga što nazivamo Božjom voljom. Što sam se više uzdizao od onoga što nazivamo „zadovoljstvom“ na ljudskoj razini, to mi se više otvarao dostup informacijama na suptilnijim razinama tj. ono što nazivamo Božanskom logikom. Upravo bolest i problemi koje imam ovdje kako bi uvidio svoje nesavršenstvo i kako bi uvidio povezanost između bolesti i njegovog pogleda na svijet. Vraća se u prošlost, mijenja svoj stav prema događajima koji su se desili, prihvaća Ljudska sreća,  lijepi dušu za zemlju i što je više imamo više smo nezadovoljniji i nesretniji jer imati nešto podrazumijeva i štititi to što imamo, u protivnom nam to neće donijeti sreću.
Što više imamo više iznutra o tome zavisimo, što više zavisimo - više smo u strahu da nam netko ili nešto tu sreću ne oduzme. Ako nam ju netko i oduzme onda padamo u depresiju, ljutimo se, zamjeramo, ljubomorni smo, zavidimo,  drugim riječima na dubljim razinama energetski uništavamo sve ono što nam tu sreću može dotaknuti i oduzeti. Kao što malo dijete čuva svoju igračku i ako ga nismo drugačije učili,  onda ju ne voli dijeliti sa drugima - tako odrastao čovjek po inerciji svojeg unutarnjeg usmjerenja brani i štiti svoje stavove, omiljene stvari, posao, partnera, obitelj itd.
To su sve podloge za nastajanje nesreće i onoga što nazivamo bolest. To što smo se rodili na zapadu je samo po sebi dijagnoza. O inkarnacijama duše te vremenu, prošlim i budućim životima bit će riječi u samoj knjizi. Postoje mnogi oblici bolesti od fizičkih, psihičkih pa do onih povezanih sa nezadovoljstvom sa sobom i drugima. Što je čovjek manje svjestan uzroka to današnja medicina ima više utjecaja na čovjeka i njegovo zdravlje.
Što je čovjek manje spreman preuzeti odgovornost za svoju bolest, medicina mora biti vještija u tome da se sa bolestima bori. Na kraju svi se bore sa iluzijom i nitko na kraju ne ozdravljuje. Čovjek gura svoju bolest sve dublje pa čak i na svoju budućnost – to su djeca i unuci, a medicina od svega toga ima samo dobar profit i izgovor za stvaranje novih lijekova i usluga što se u današnje vrijeme sve više i više reklamira i pokušava prikazati kao jedini spas. U tom ne znanju čovjek se okreće crkvi – tamo ne nalazi rješenje, pokušava sa alternativnom medicinom – tu su još veći problemi, o tome bi se dalo napisati posebno knjiga. Na kraju čovjek se okreće sebi – onom dijelu sebe koji je povezan sa Bogom, onaj dio koji je po svojoj inerciji Božanski i koji je povezan sa izvorom nastanka svijeta – svojom dušom. 
​Tu polako i u miru počinje shvaćati sistem nastanka bolesti, prihvaća to stanje u kojem se je našao, ne krivi svijet oko sebe pa ni sebe samoga već polako počinje raditi na sebi otkrivajući svoje nesavršenstvo na razini onoga što nazivamo karakter. Počinje polako uviđati svoje pogreške, počinje preispitivati svoj stav prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. S vremenom sve više uviđa svoje vanjsko nesavršenstvo, ali nalazi i onaj dio koji je nepogrešiv – onaj koji je stvorio čitav svemir i sve što postoji. Onaj koji je stvorio i nas i naše bolesti i probleme ali i ljepotu koja se nalazi u svima oko nas. Čovjek polako shvaća da je sadašnjost i otvara se za budućnost sa vjerom i ljubavi prema onome što zovemo Stvoritelj, ono što daje i dobro i loše, ono što stvara materijalni svijet u kojem živimo, ono iz čega je sve nastalo – ljubav. Dok čovjek dođe do tog stanja već se sama bolest počinje mijenjati, ono što je mislio da je bilo loše je ustvari bilo njegov najveći učitelj, a ono dobro prihvaća sa velikom zahvalom i ljubavi prema Stvoritelju. Tada dolazi do onoga što nazivamo ozdravljenje na svim nivoima, tada dolazi do sreće. 

Nove bolesti zahtjevaju nova rješenja, nova riješenja guraju uzrok bolesti dublje što dovodi do većih problema. Da se riješenje nalazi u duši shvatili su veliki ljudi poput Isusa ili Buddhe. Sva njihova usmjerenja dana su u svetim knjigama. Svi odgovori leže unutra, a po mom iskustvu svi bi mi bili isus, citirali ga, objašnjavali drugima samo kad dođe do dijela kad nas počinju vrijeđati, kada počinju izdaje, kada se približavamo smrti, taj dio bi rado preskočili - tu počinjemo tražiti krivca u svijetu oko nas. Svi odgovori nalaze se u ljubavi ,o tome govore sve svjetske religije, a sjedište ljubavi i našeg postojanja je upravo u našoj duši. Sljedeći nivo čovjeka je naša svijest ili razum. Energetski gledano sve se to samo preklapa jedno u drugo tj. sve je povezano. Naš razum je ono što nas tjera da preživljavamo ,to je sjedište naših instinkta, a njegov najveći neprijatelj je ego. Inače u Budizmu vrag kao takav je u službi ega i čovjekov glavni cilj je osloboditi se toga što sam ja nazvao osjećajem nadmoći i želja za kontrolom. Naš razum je povezan sa našom dušom ali i sa grubljim energetskim slojevima našeg fizičkog tijela. Nivo razvoja našeg razuma odlučuje o tome kolike sposobnosti ili performanse u slučaju motora su nam dane u ovom životu. Tu vrijedi pravilo – što veće performanse veća odgovornost. To znači da razvijeniji ljudi imaju veće sposobnosti, to znači veće mogućnosti napretka. To vuče za sobom veću odgovornost. Direktor jedne firme gdje ima 300 zaposlenih ima veću odgovornost od onoga što slaže police u prodavaonici. Tu leži najveće iskušenje, a to je da se zbog svojih sposobnosti koje su nam dane počnemo osjećati superiorniji od onih koji su nesposobniji od nas. U Bibliji je to objašnjeno kao pali anđeo koji je zbog toga izbačen iz raja i postao je vrag. Ego nam također ne da da se mijenjamo, da ostajemo u svojim uvjerenjima i da ćemo prije postati vrag nego prihvatit viši smisao u onome što nam se događa. To je posebno opasno pošto o našem prihvaćanju i stavu u prošlosti i sadašnjosti ovisi i budućnost, a kakav stav imamo prema budućnosti takav će i ona imati prema nama. To je onaj zakon što daješ to ćeš i dobiti natrag. Na razini svijesti ili razuma ne možemo prihvatiti istinu i Boga. Zato se upravo na tom dijelu radi kroz meditacije ili određene vježbe kako bi taj dio stavili pod kontrolu, kako on ne bi kontrolirao nas već mi njega. Od naše svijesti na kraju prelazimo na ono što je na zapadu najbitnije, ono što uočavamo prvo,ono što volimo i spašavamo najviše – naše tijelo. Po samoj prirodi tijelo je fizičke naravi što znači da se rađa, raste, razvija, stari i na kraju umire. Tijelu dajemo veliku važnost,o njemu se brinemo, gledamo svaki dan, dotjerujemo, na zapadu ono je naš glavni smisao postojanja. Primjetio sam da bogati ljudi imaju više problema sa tim nego oni siromašni. Koliko god ih uvjeravao kako svoj bankovni račun neće moći unovčiti u grobnici nekako im ta prolaznost života i tijela jako teško pada. To ćete primjetiti tako što bogatiji ljudi uvijek traže način kako negdje proći jeftinije, uvijek se nadaju boljoj pogodbi -  a kada je kusur u pitanju bez brige, tu je zadnja lipa na broju. Bolesti tijela i jesu bolesti duše i što prije to shvatimo prije nam ostaje vremena za spas onoga što je vječno. To bi bio primjer toga da se u skupom automobilu zračni jastuk nalazi na mjestu gdje je tablica kako bi se osigurali da se boja sa auta ne ošteti pri sudaru, a vozač – on može i umrijeti. Tako se nekako mi odnosimo prema onome što je bitno. Po mom iskustvu i praksi ukoliko dobro usmjerimo vozača, naučimo ga pravilima vožnje poštujući pravila ceste vjerojatnost da će razbiti automobil je manja, samim time poštivajući viša pravila spasit će i svoj život. Shodno tome čovjek koji brine samo o potrebama svojeg tijela, ne mareći za onoga tko mu je to tijelo osigurao, podario život, uvijek će bit fokusiran samo na sebe. Po mom iskustvu takvi ljudi su neizlječivi. Kako bi taj fino uštimani sustav koji nazivamo "čovjek" funkcionirao besprijekorno - potrebno je razumjeti sistem prioriteta. Potrebno je brinuti o onome što je vječno, a samim time pravom brigom o tome moći ćete uživati u iskustvu koje se zove život. 

​Puno puta na konzultacijama imam problema sa time da roditeljima objasnim mehanizme djelovanja i uzroke za probleme njihove djece. Najčešće nailazim na čuđenje pa čak i osuđivanje, pošto je uvriježeno mišljenje da sam ja netko tko bi trebao izliječiti njihovu djecu, a ne njima pričati o odgovornostima. Nedavno sam imao zanimljiv slučaj djeteta sa autizmom. Kada me je majka nazvala jecajući na telefon, po glasu sam „vidio“ gdje je problem. Nakon što mi je ispričala njezin problem, saslušao sam je i u jednom trenutku morao prekinuti. Gospođo, problem nije u vašem sinu nego u vama. „Kako mislite u meni?“ Vašem djetetu ćete pomoć tako da prvo sebe dovedete u red. Nekako joj to nije sjelo pa je nastavila ... „suprug i ja možemo doći do vas“, opet sam je prekinuo, suprug ovdje nije problem, problem je u vama. Malo se začudila, pa je nekako pristala da dođe. Kada je došla na konzultaciju, pojasnivši joj uzrok problema kod djeteta začuđeno me pogledala i rekla „a šta suprug nije ni malo kriv“? Zašto samo mene napadate, pa nije ni meni bilo lako u životu“. Kao prvo, nitko nije kriv. Prikladnija je riječ – odgovoran. Ukoliko nekoga proglasimo krivim - onda nema više nazad. Vi ste sami sebi krivi, a to je počelo od osuđivanja roditelja, pogotovo majke koja nije bila blaga prema vama. „Da,imala sam velike probleme, čak me je i tukla“. Tukla vas je jer je u vama ogromna uzvišenost i želja za kontrolom. Iznutra mrzite cijeli svijet, a podsvjesno to znači da mrzite sve što postoji, uključujući i onoga tko je to stvorio. Plus što imate problema sa muškarcima i tu pokušavate imati glavnu riječ, a sebe volite najmanje od svih. Kada sve to skupa zbrojimo možete razumjeti da takav pogled na svijet mora imati svoju posljedicu. Dok joj to pričam vidim mutan pogled u očima ispunjen agresijom. „Znači samo sam ja kriva,nitko drugi, ako sam ja kriva za svoje dijete zašto moja mama nije odgovorna za mene?“. Naravno da je odgovaram ,ali vaš pogled na svijet ovisi o zdravlju vašeg sina, a pomažići sebi pomažete ne samo njemu već i vašoj mami i cijeloj ženskoj liniji. Pokušajte shvatiti, dok god pokušavate tražiti krivca u drugima nikada nećete moći vidjeti istinu, vaše dijete već sada ima jake sposobnosti ali te sposobnosti neće moći razviti ukoliko ne promijeni svoj pogled na svijet, a sve je to povezano sa vama i vašim suprugom. U ovom slučaju vi ste ta koja mu može više pomoć. Shvatite da su bolesti samo blokade krivog unutarnjeg usmjerenja, tražeći brzo izlječenje ili rješenje samo produljujete problem. To je isto kao da ste digli kredit od milijun eura pa kad shvatite da ga nećete moći vraćati dignete još jedan da vratite ovaj. Puno puta ljudi traže takva rješenja ne shvaćajući opasnost koja stoji iza toga. „Dobro, šta da sad napravim u vezi toga? Kako da si pomognem“? Da bi riješili sadašnji problem moramo se vratiti na uzrok, a uzrok leži u vašoj prošlosti. U kolikoj mjeri budete u stanju prihvatiti prošlost, pritom opraštajući mami i svim onima koji su vas povrijedili bit će vam lakše. Pod tim prije svega mislim na obitelj i bližnje. „Kako da oprostim mami kad me je maltretirala cijeli život“. Tu vas koči samo vaš ego, a druga stvar je ta što je godinama u vama srastala želja za osvetom i mržnja što je dovelo do većeg nezadovoljstva i željom za smrću. „Da, mrzila sam je i još je mrzim, ali to je bilo u prošlosti. Čitala sam i ja neke knjige, znam ja dosta o tome. Ja sam njoj oprostila i ostavimo sad to, to što je bilo se ne može promijenitI“. Kao prvo, da ste joj oprostili sada bi vaše dijete bilo zdravo, kao drugo, prošlost nije samo tamo negdje, na višem energetskom nivou gdje ja tražim uzroke prošlost je uvijek tu, samo ovisi kako mi na nju reagiramo. Dok god prema svojoj majci ima mržnje - vaše dijete neće moći ozdraviti. Imao sam sličnih primjera i prije i svugdje gdje je majka počela mijenjati svoj stav i karakter, djeci je bilo bolje do granice kada su doktori mijenjali svoju dijagnozu. Prema tome, vaš tvrdi stav i želja da vladate šteti samo vama, a ni vašem dijetetu nećete moći pomoći. Nakon sat i nešto razgovora polako je popustila i odlučila dati meni par minuta da joj kažem još neke stvari. U to vrijeme se njen pogled malo „izbistrio“, a i umor za dokazivanjem je napravio svoje pa smo se u miru rastali. Dao sam joj još neke upute za budućnost i poželio sve najbolje. Takvi slučajevi izmore i mene i ljude. Koji put me to podsjeti na knjigu „Starac i more“, gdje se glavni lik bori do iznemoglosti ne bi li uhvatio sabljarku koja se danima grčevito bori da izbjegne sigurnoj smrti. Na kraju završe tako da ju volja jačega ipak svlada ali starac je izvukao tanji kraj pošto su ribu zavezanu na barku pojeli morski psi. Nema pobjednika, ima samo iskustva i nadjačavanja vlastitih slabosti. Djeca u jednu ruku i jesu ta sabljarka, čitav život ih pokušavamo imati na uzici, a onda krenu u svijet i morski psi koji ih tu čekaju bit će prema njima onakvi kakve smo mi pripremili. Život će se prema njima ophoditi onako kako se mi sada ophodimo prema svijetu u kojem živimo. To moramo uvijek imati na umu. Naša djeca su samo naše ogledalo. Naravno da oni imaju svoje zadatke u ovom životu, svoju sudbinu i tu ih ne smijemo gušiti. Tu treba znati prepoznati razliku između stvarne njihove sreće i samo želja. Ukoliko su temelji dobro postavljeni teže će ih uzdrmati svijet kada počne nevera života. 

​Sve ovo što naša svijest doživljava je iluzija, mala škola koja nas uči ljubavi i prihvaćanju. Materijalno iskustvo je potrebno kako bi se približili osjećajima, preko njih percipiramo svijet oko sebe. To je sjedište onoga što nazivamo duša, a ona se prostire na sve što postoji. Tako je postavljen prioritet svemira. Prvo se brinemo o onome što je vječno,  a onda tek zemaljskim stvarima. Većina ljudi taj koncept ne razumije i to ih gura u veće probleme. Tko shvati pravila svemira shvatio je sreću. To me odvelo u još jednu potragu u jednoj školi gdje se taj uzrok navodno mogao naći. Tamo sam naučio puno o tome koliko idealiziranje nekoga može donijeti štete. Naučio sam uglavnom na svojim greškama. Nisam dobio odgovor na svoje pitanje,nije bilo druge, treba se strpiti, raditi dalje na sebi i odgovor će doći. Od mojih učitelja naučio sam jednu stvar, a to je da te nitko ne može naučiti ljubavi - a upravo tamo se nalazi ključ za pronalazak uzroka. Moja filozofija je bila da pratim što je to što oni rade krivo, kako bih znao prepoznati onaj pravi put. Prvi put sam naučio kako je liječenje rukama ograničavajuće pa čak i opasno, drugi put sam naučio kako je davanje nedostatnih ili krivih informacija također opasno, u biti obje škole su se svodile na to da čovjeku više pomažem ja nego on sam. Postavio sam si pitanje, ako mu ja nisam prouzročio bolest, tko sam onda ja da mu je oduzimam? Bilo je potrebno čovjeku objasniti zašto se razbolio, gdje su glavni problemi i ono najbitnije kako može ozdraviti. Počeo sam kopati sve dublje i shvatio sam kako je čovjek puno više od samo fizičkog i energetskoga omotača, da se energijom može izliječiti,vjerovatno ne bih nikada išao korak dalje. Energetsko liječenje nije ozdravljenje, to je samo privremena pomoć. Ukoliko se čovjek uz takvu terapiju mijenja iznutra,shvaća svoje uzroke, mijenja karakter onda takvo liječenje ima drugačiji utjecaj te krajnji cilj. Isto je sa medicinom. Medicina kao struka je puno napredovala, ali je također i čovjek sam. Ukoliko čovjek razumije i radi na uzrocima tada medicina može imati uspjeha u protivnom to je samo privremeno zakrpavanje rupa u čovjekovom polju koje će se kad - tad ponovo otvoriti,  samo što sljedeći put može biti na drugom mjestu ili čak na potomcima. U Bibliji se spominju trenutci kada se objašnjava prebacivanje bolesti na buduća pokoljenja, kao što i u starim Vedskim zapisima također jasno objašnjavaju mehanizam karme ili djelovanja. Kako bih razumio što se dešava morao sam naučiti isključiti svijest i stara uvjerenja,trebao sam se otvoriti za ono što prevazilazi naš razum. U logici nema ljubavi i istine, samim time ograničavati se na zapadnu ili istočnjačku filozofiju značilo bi zarobljavanje u stereotipima koji nam ne daju da izađemo van granica ljudskog i zemaljskog. Bilo je potrebno razumjeti i istok i zapad, shvatiti zašto se nešto dešava, zašto i kako nastaje bolest te na kraju koja je njezina svrha. Takve odgovore je nemoguće tražiti u ljudskoj logici. Trebalo se uzdignuti od ljudskog i povezati se sa Božanskim. Moje pravo traganje za istinom je tek počelo.     

​Svi znamo priču o Adamu i Evi i tome kako su bili izbačeni iz rajskog vrta, međutim postoji nastavak te priče kada ih je Stvoritelj poslao na drugo mjesto koje se zove Zemlja. Tu su se tražili dok se konačno nisu ponovno ujedinili i imali prvu djecu koja su bili dvije curice blizanke. Tu priču nećete naći u Bibliji kao što nećete naći niti relavantne informacije o reinkarnaciji i zašto je ona neophodna. Da se vratimo na Romea i Juliju ili ono što od srodne duše očekujemo. Naučili smo čitati bajke o srodnim dušama na razno raznim ezoterijskim sajtovima koji prodaju lijepe priče za “lajkove”. Nažalost, istina je daleko drugačija i bolnija. Nekome srodna duša može postati najveća sreća u životu, a nekome će to biti težak izazov sa puno boli i nerazumjevanja. Cilj srodnih duša je da se međusobno upotpunjuju, ne tamo gdje je lijepo ili ugodno već u onom dijelu karaktera koji bi sami teže prevazišli pa dobijemo nekoga jako sličnoga iznutra, a potpuno drugačijeg izvana. Netko će tako imati krasno iskustvo dok će nekome ovaj život proći u muci dok ne shvati da mu je upravo takva duša potrebna kako bi ga natjerala da promjeni ono loše u sebi. Često naglašavam kako jedino pravi vjernici mogu osjetiti istinu pošto je istina prije svega u boli, odricanju i patnji. Onaj tko se ne može odricati svoje sreće i ugode zbog drugoga nikada neće biti potpuno sretan iznutra. Tako je i sa srodnim dušama. Ovisi o našem stvarnom stanju iznutra takva će nam biti i poslana od “gore”. Koji put je za neke bolje da se rastanu, a koji put je za neke ljude bolje da malo “pate” u ovom životu sa svojojom drugom polovicom kako bi se pročistila duša pošto je tijelo i ljudska ljubav prolazna. Tu je također bitno pitanje potomstva. Duša buduće djece se vidi u polju roditelja godinama prije nego se uopće upoznaju. To ne znači da će brak biti uspješan i sretan. To ovisi upravo o tome koliko se budemo uspjeli nesebično prilagoditi drugome a pri tom ne izgubiti sebe. To može samo onaj kome je ljubav prije tjelesnog i duhovnog tj. prijateljstvo i poštivanje mora biti iznad seksualnosti i principa. Iz toga se rađa ljubomora i želja da budemo uvijek u pravu. Po pravilu ako se veza započne strašću ima malo šanse da se sa vremenom pretvori u prijateljstvo. Budući roditelji moraju biti spremni žrtvovati svoju budućnost i ugodu radi dolaska djece na svijet. Ako je tijelo ili svijest na prvom mjestu duše djece neće imati dovoljno energije pa dolazi do pobačaja, bolesti, invaliditeta. To je naravno povezano i sa dušom samog djeteta međutim tu roditelji, a pogotovo majka imaju veliku odgovornost. Srodna duša bi nas trebala naučiti davanju, ljubavi, poštivanju, požrtvovnosti..... Svemu onome što nas tjera da se naučimo bezuvjetno davati. Srodna duša je naš najveći učitelj, a koji put učitelj može biti i grub. Ne dajte se navesti na iluzije i beletristiku, pustite to za filmove. Svemir ima svoje zakone koji ne nagrađuju sebičnost. Što to prije shvatite imat ćete veće šanse upoznati onu pravu osobu koja će vam pomoći to vidjeti. Do onda ne zaboravite da smo svi povezani i ukoliko se vi budete u stanju mijenjati na bolje prije ćete biti “nagrađeni” od gore. Priča o Romeu i Juliji je tragična ne zbog načina na koji završava već zbog toga što kada čovjek počinje opasno ovisiti od nečega - u stanju je oduzeti i svoj život. Srodna duša nas uči suprotnom – voljeti, a ne ovisiti o ničemu. Sretno u potrazi!